petak, 14. kolovoza 2015.

Ja mahaluša ..

Ćao svima, danas ću da napišem jednu kolumnu - priču od Indire Kučuk - Sorguč iz njene fenomenalne knjige ja mahaluša.

Avantura   


Ljeto je idealno vrijeme za avanturu. Probude se hormoni, izgubi se koja masna ćelija, koža plamti a figura se tanji... Sve s tendencijom da se kakav dobar komad obori. To obično vrijedi za slobodne i mlade... Al ni starijim nije mrsko. 
Jer avantura je avantura... Tako stoje stvari, uzimaj ili ostavi na dan-dva. Ništa ozbiljno ti i ja - pjevali su legendarni "Dugmići".
Žene teško kontaju avanturu. Pogotovo kad se zacopaju na prvu ne vide prst pred nosom a kamoli da ih frajer šalta ko bekana. Dok ženino srce pulsira jako, ni muškarcu nije mane. Pulsira i njemu... zna se šta. 
I dok je za nju avantura ljubav do groba, za njega je to dobra razbibriga. Jedan kec iz rukava i nikakav ozbiljan plan. 
Udate žene bi s avanturom trebale da imaju najmanji problem. Malo razonode i povratak u toplo naručje svoga muža. Al ne lezi vraže! Često nije tako. Zatelebesaju se u kakvog i odmah hoće da rasture dom. 
Glavna junakinja ove priče umalo da u tome nije i uspjela. Uvijek je bila uzorna i umjerena. Od onih koje su u svemu naj, naj, naj...
Dobra učenica, poslušna kćerka, odlična studentica, marljiva i vrijedna u preduzeću, sve d.o - što bi se reklo. Našla istog takvog muža, rodila djecu i naravno bila majka za čistu desetku... U kući i porodici razigravali su svoju sreću iz dana u dan sve dok se u njenoj firmi nije zaposlio zgodan, ne baš obrazovan i pomalo divlji recepcioner. 
Jedan od onik koji zabacuje udicu na sve strane, pa koja se ribica upeca. Pravi pravcijati avanturista. Pritom još onog zdravog seljačkog nagona. Kad ga vidiš znaš: Ko je s njim ne gine ga sijeno! Sijeno-slama, zob, zob, zob...
I ona je bogami ubrzo pozobala njegove zavodničke komentare. Nekad bi joj ubacijo pokoji sirov i lascivan kompliment na račun izgleda, nekad kakvu dvosmislenu natuknicu, a nekad bi je samo prodorno pogledavo. Nije mu bilo mrsko ponekad joj i cekere s pijace ponijet uz stepenice... Sve dok jednom, poslije radnog vremena, nije desilo. Bilo je ljeto. I za nju su satovi stali. Totalno je izgubila glavu za ovom seoskom lolom. Činilo joj se da živi nešto što je morala doživjet u ranoj mladosti, a nije. Bacila se u ovu stasnu i opasnu avanturu. I ne samo to - bila je spremna ostaviti sve radi njega. Svoju odluku prvo je majci rekla. Na svu sreću. Mati se iz petnih žila napinjala da je na sve moguće načine odvrati od te budalaštine. I burno i diplomski razgovarom, savjetima... Naposljetku i ucjenama. 
Mjesecima ju je ubjeđivala. U tom periodu ova zaljubljena 37 - godišnja tinejdžerka je otkrila da je njen voljeni princ, koji joj je tako "uljepšao" život i "s kojim je naučila živjeti", veliki lažov. Da nije samac, da ima ženu i troje djece, i da je žena samo ne sretna s njim... To je konačno dohavizalo. Je..la mu je i držak od tave! Jeza ju je prošla od pomisli šta je mogla uraditi od svog života. 
Njemu je bilo svejedno. Od početka je znao da je to za njega samo avantura. Uzeo je nešto na neko vrijeme i kraj. Nikakav ozbiljan plan. 
Ona se ponovo poput puža povukla u svoju mirnu i sigurnu kućicu, sretna što nije načinila korak koji bi je odveo u ponor. 
Ona se izvukla. Za dlaku. Koliko njih nije !!  





Nema komentara:

Objavi komentar